Sigurno u svojoj okolini imate osobu koja je nekad izgubila svog voljenog kućnog ljubimca. Bilo da se radi o psu, maci, papigi, hrčku… Smrt kućnog ljubimca ne treba shvatiti olako.

Osobama koje su izgubile kućnog ljubimca treba pružiti potporu i pokazati razumijevanje zbog njihovog gubitka. One su, naime, prema svim istraživanjima napravljenima na tu temu, izgubile jako bliskog člana obitelji. Najgore što možemo u tim trenucima reći osobi koja je slomljena gubitkom, da je u pitanju bila ‘samo životinja’. Jer, ljudi koji žive sa životinjama, često su puno povezaniji s njima nego s ostatkom obitelji. To su njihovi tihi pratitelji kroz život, koji su uvijek tu za njih, bez pitanja i bez rezerve. Pružaju utjehu, radost i veselje, bez obzira što su to ‘samo životinje’. No, kao i s ostalim situacijama u životu, ovakva stanja mogu razumjeti samo oni koji znaju što znači imati životinju pored sebe. A bitno je da pokušaju razumjeti svi oko njih, kao velika (prešutna) pomoć u procesuiranju tuge.

Ljubimci donose radost

Ljudi koji žele životinje u svom životu, iz bilo kojeg razloga, doslovce  idealiziraju svoje ljubimce, bilo da je riječ o gušterima ili kanarincima. Jednostavno, ljudi stvaraju neraskidive veze s svojim dlakavim, pernatim, ljuskavim prijateljima. A ljubimci to stostruko vraćaju. (Da, čak i kroz prividnu nezainteresiranost i ignoriranje naše mačke.) Nebrojeno puno studija dokazalo je da su ljubimci ti koji među ostalim donose radost. S njima se i bolesti lakše savladavaju – uključujući srčane bolesti, tumorska oboljenja, mentalne bolesti… Kad takav bezrezervni prijatelj umre, to može biti veliko traumatično iskustvo, koje može negativno utjecati na psihičko i fizičko zdravlje.

smrt kućnog ljubimca

U članku objavljenom u New England Journal of Medicine objavljena je studija u kojoj je žena nakon smrti ljubimca iskusila sindrom slomljenog srca. Stanje je to u kojem je reakcija na tugu bila toliko snažna da je tijelo oponašalo srčani udar, s povišenom razinom hormona 30 puta većom od normalne. Procesi tugovanja individualni su, ali svi ih prolaze. Okolina je ključna kako se ponašati u takvim situacijama. Malo tko se usudi reći poslodavcu da želi uzeti slobodan dan ili dva zbog tugovanja nad smrti životinje, kako ne bi ostavio dojam preosjetljivosti. Pogotovo je teško iskazati tugu pred osobama koje nisu odrasle s ljubimcima, pa se onda svi osjećaji iz spektra tugovanja niti ne procesuiraju na način na koji bi trebali.

Osjećaj krivnje važna je komponenta procesa tuge

Osobe koje proživljavaju gubitak mogu čak osjećati i sram jer su toliko povrijeđene gubitkom životinje, a posljedično tome ne komunicirati te snažne osjećaje ni sa kim. No to samo produbljuje i produžava agoniju gubitka, čineći ga još težim za proživjeti. Osjećaj krivnje često je važna komponenta čitavog procesa tuge, pogotovo kada je vlasnik ljubimca bio prisiljen odlučiti se na eutanaziju, na primjer. Ili ako smatra da životinja nije mogla dobiti adekvatnu brigu. Taj osjećaj isti je kao i kada umre osoba do koje nam je stalo.

smrt kućnog ljubimca

Prepoznati i priznati osjećaje, priznati tugu i prepoznati praznine koje je životinja ostavila u životu ključno je. Ako je šetnja psa bila dnevna tjelovježba, onda je potrebno pronaći novu metodu tjelovježbe u tom dijelu dana. Ako su subote ujutro bile rezervirane za dugačke šetnje šumom s omiljenim dlakavcem, onda je subota ujutro vrijeme na koje morate obratiti pozornost i pronaći drugu aktivnost kojom ćete popuniti prazninu. Vodite računa o aktivnostima koje ste radili sa svojim ljubimcima te pronađite donekle adekvatnu zamjenu za to vrijeme. Pa sve i da se radi o kavi s prijateljima u gradu.

Imajte razumijevanja za prijatelja ili kolegu koji proživljava smrt kućnog ljubimca

A ako je netko naš blizak, prijatelj ili kolega kojeg svaki dan srećemo na kavi u uredu, taj koji proživljava smrt kućnog ljubimca, pokažite razumijevanje, pa i samo slušanjem. Ako ne znate što znači imati životinju u svojoj blizini, neka vam osoba to ispriča, koliko god vama to bilo nerazumljivo. Što god činite, nemojte umanjivati tuđi osjećaj tuge, već budite onaj koji daje validaciju tom osjećaju… To je upravo ono što druga strana treba.

Autor: Ida Kralj

Foto: Pexels