Budite i vi dio ‘locavore’ pokreta, jedite lokalno uzgojene namirnice kako bi očuvali okoliš i potaknuli lokalnu proizvodnju i organski uzgoj

Nekada su pustolovima i istraživačima trebale godine da ga obiđu, a danas ga teoretski svatko može proputovati u par dana. Svijet nam je na dlanu, odnosno na tanjuru, što znači da nam je u bilo koje doba godine dostupno što god poželimo. Prehrana je raznovrsnija, no ikada. Dovoljno je  otići u supermarket i izabrati što nam se jede. Jesu li nam onda dovoljne lokalno uzgojene namirnice za raznoliku prehranu?

Ako imamo sreće, avokado koji je doputovao iz daleke Južne Amerike bit će na akciji. Jednako tako egzotični mango mirisat će zanosno, baš kao da je upravo ubran. Ili možda neće. Ne možemo znati jer vjerojatno nismo imali priliku okusiti netom ubran mango. Isto kao što nismo imali priliku zaista uživati u okusu prave banane jer banane koje dođu do nas sazrijevaju u mračnim komorama i kontejnerima, a najbliže suncu im je neonsko svjetlo supermarketa. Znajući odakle i u kakvim uvjetima stiže egzotično voće i povrće postavlja se pitanje je li nam ono zaista treba da bismo organizam opskrbili svim važnim nutrijentima?

Energetski nam najbolje odgovara hrana iz podneblja u kojemu živimo

Istina, avokado obiluje zdravim masnoćama i vitaminima, no ništa lošija nije ni maslina koja raste u svakom dvorištu uz more. Štoviše, za nas je i bolja jer je utkana u naše stanice. Dalmatinci, Primorci i Istrijani othranjeni su na maslinovom ulju i nema tog avokada koji bi ga mogao zamijeniti. I energetski nam najbolje nam odgovara hrana iz podneblja u kojem smo se rodili i u kojem smo odrasli.

Taj stav zagovara kineska medicina, dodajući da treba jesti isključivo sezonsko. S Dalekim Istokom po ovom pitanju slaže se i Zapad, no u praksi je situacija drugačija što vidimo po ponudi voća i povrća u trgovačkim centrima. Rajčica ima kupce i zimi i ljeti, a znamo da sazrijeva u kolovozu i tad je najslađa. Priroda se jako dobro pobrinula i opskrbila nas svim potrebnim nutrijentima s obzirom na doba godine.

Svako godišnje doba donosi namirnice sa svim potrebnim nutrijentima

Ako samo malo promislimo, ta rajčica koja je u kolovozu sočna i puna soka, baš kao i lubenica pa nas osvježava i hladi, ujesen će se pretvoriti u kuhanu koja će nam biti dostupa čitavu zimu, u vrijeme kada haraju virusi i prehlade. Kuhana rajčica nutritivno je bogatija od sirove, obiluje likopenom – jakim antoksidansom koji ima antikancerogeni učinak te jača imunitet. Priroda nas ujesen opskrbljuje čitavom paletom plodova koji imaju ulogu ojačati nam imuniteti i pripremiti nas za zimu – od agruma, preko jabuka, grožđa i krušaka do bundeve, cikle, cvjetače… Sa zimom, pak, dozrijevaju prokulice, kelj i ostale kupusnjače – povrće koje se smatra najzdravijim uopće.

U zimskim mjesecima ono je za naš organizam riznica nutrijenata i čuvar zdravlja. Ne zaboravimo i ukiseljeno povrće koje je ključno za mikrobiom, a on pak za jak imunitet. S proljećem na jelovnik stižu rotkvice i šparoge – snažni čistači za organizam koji jedva čeka detoksikaciju i prebacivanje na laganiju hranu.

Proljeće obiluje svježim namirnicama, donosi špinat, grašak, zelenu salatu, mladi luk… U proljeće dozrijevaju i jagode, borovnice, mlada mrkva, a polako se pripremamo i za ljeto. Mrkva obiluje beta karotenom, prirodnom zaštitom od UV zračenja. Sve su to lokalno uzgojene namirnice. Da, namirnice koje naš organizam treba rastu u krugu nekoliko kilometara oko nas, a priroda se pobrinula da ih imamo u pravom trenutku.

Lokalno i sezonski najbolje je za naše zdravlje, ali i potiče male proizvođače i doprinosi očuvanju okoliša

Konzumirajući lokalne i sezonske namirnice, ne samo da činimo najbolju stvar za zdravlje, već i za zajednicu u kojoj živimo. Potičemo male proizvođače, a istovremeno čuvamo okoliš jer namirnica koju izabiremo ne mora proputovati tisuće kilometara da stigne do našeg stola. I restorani koji drže do sebe u posljednje vrijeme vode se načelom “nula kilometara”, odnosno gostima nude ono što sami uzgoje, u svome vrtu ili nabave u bližoj okolici.

Na Zapadu raste pokret pod nazivom “locavores”. Riječ je o ljudima koji jedu samo lokalno uzgojene namirnice kako bi očuvali okoliš i potaknuli lokalnu proizvodnju i organski uzgoj. Neki idu toliko daleko da se odriču kave, soli, šećera… U svakom slučaju, stav prema hrani se mijenja. Možemo zaključiti da, kada je  o njoj riječ, ne treba komplicirati. Ono što nam treba dostupno nam je u pravom trenutku. Priroda se, kao i uvijek, za sve pobrinula. Naše je da se ne petljamo gdje nam nije mjesto.

Saznajte sve o plant-based prehrani o kojoj svi u zadnje vrijeme govore!

Autor: Slowage365.hr

Foto: Pexels, Pixabay