Zašto prelaziš ulicu gdje se sjetiš, a ne na pješačkom prijelazu?! – Zato što svi tako rade! Zašto nisi oprao šalice u uredu?! – Zato što svi tako rade! Zašto bacaš smeće po ulici i ne odvajaš ga za recikliranje?! – Zato što svi tako rade! Zašto nisi posložio i odložio dokumente?! – Zato što svi tako rade! Zašto nisi obavio tu aktivnost?! – Zato što svi tako rade!

 

Zašto se u banci guraš preko reda?! – Zato što svi tako rade! Zašto ne daješ prednost pješacima?! – Zato što svi tako rade! – Zašto nisi počistio za svojim psom?! – Zato što svi tako rade! – Zašto uzimaš mito?! – Zato što svi tako rade! Zašto ne počistiš svoj radni stol?! – Zato što svi tako rade!Zato što svi tako rade – najlakši izgovor i paravan za mnoga opravdanja.

Često sam se našao u situaciji da drugima i sebi odgovorim na taj način – svi tako rade. Tako postupamo jer je lakše: lijeni smo, ne želimo trošiti energiju i vrijeme, nismo svjesni posljedica (ne preuzimamo odgovornost), sramimo se svoje različitosti (želimo da nas drugi prihvate), povodljivi smo ili nedovoljno moralni, konformisti smo.
Naš mozak je lijen. Uvek traži lakši put i prečac. A ponekad taj izgovor koristimo jer nam je za kvalitetno obavljanje određenog posla potrebno više vremena, novca, energije, promjena načela, stavova i navika. Neki istraživači tvrde da ćemo, ugledamo li stablo jabuka, uvijek odlučiti da uberemo najdostupnije plodove. Iako vidimo da su gornji plodovi veći i bolji, naš mozak će ipak zaključiti da je loš izbor posegnuti za njima i da je bolje odlučiti se za lakši put. Ako nam je neki posao težak, lakše nam je odustati umjesto da sami sebi kažemo: “teško je, ali učim i vrijedi se potruditi”.

Što je potrebno učiniti da ovaj argument više ne koristimo kao izgovor?

1. Teško je ići putem kojim se rijetko ide. Ako većina krši pravila i zakone, teže je ići pravim putem, u psihološkom i socijalnom smislu.
2. Razvijajte svoju autentičnost, slijedite svoje srce. Pronalaženje izgovora pokazatelj je manjka samopouzdanja, na taj način potiskujemo svoje aspiracije i želimo se uklopiti u okolinu.

3. Imajte stav/princip. Ponekad radimo stvari koje rade i drugi, iako znamo da nisu dobre, samo kako bismo bili prihvaćeni u društvu. Držite se svojih načela i etike, jer ustrajnost je vrlina koja vaša stajališta čini vrijednima.
4. Ne popuštajte pred pritiskom grupe. Vidimo da neke stvari zaista svi rade, iako znamo da to nije dobro. Nalazite se pred rizikom da vas drugi ne prihvate ili čak gledaju s podsmijehom. Možete odlučiti: balansirati s grupom ili čvrsto ostati pri svome. Ako ste uvjereni u ispravnost svog stava, zadržite integritet. Time pokazujete pozitivan primjer i normalizirate poželjno postupanje. Ako vas netko na prijateljski i ljubazan način pita za razjašnjenje, bez osude i kritike, objasnite svoja stajališta. Nemojte izostaviti ni dozu pozitivnog humora na svoj račun ili u vezi sa situacijom u kojoj ste se našli!
5. Različitost u odnosu na druge. U današnjem društvu postoji veliki jaz između individualizma i pripadanja grupi. Mnogi imaju slabo razvijenu samosvijest, pa se oslanjaju na grupu kako bi sami sebe definirali. Ako izbjegavamo izgovor “tako svi rade”, već time se razlikujemo od svoje okoline.

Budite sami sebi najbitniji

Postoji zanimljiva uzrečica: „Ja sam poseban. Baš kao i svi drugi.“ Temelj osobnosti i autentičnosti stječe se još u djetinjstvu. Kasnije nije lako provesti radikalnu promjenu na tom polju. No jedno uvijek možemo učiniti: ne skrivati se iza ovog izgovora. Oslobodite svoju autentičnost, a ona će vas zauzvrat osloboditi i osnažiti. Nemojte je skrivati od sebe i drugih. Nemojte biti kao oni “drugi” – kakvi god vi bili, pronaći ćete svoje mjesto unutar zajednice. Uživajte u putu promjene i neka vaš vodič bude Tip of the week#1! Sretno!
Tekst: Petar Lazarov, član tima MACEDONIA EXPORT Consulting
Pripremila: Vjera Pađen
Foto: Pinterest