Tinejdžeri su osobito osjetljivi na trenutačne uvjete života. Danas su ovi mladi ljudi pod većim stresom nego što su njihovi roditelji ikad bili u njihovoj dobi. Zbog različitih vanjskih utjecaja i onih koji stižu iznutra, kroz različite hormonalne promjene, stres i anksioznost pojavljuju se, a da okolina to ni ne primjećuje. Ne zaboravimo, oni su još uvijek djeca koja uče kako se živi život. Kako im možemo pomoći da se lakše nose sa svime?

Ulaskom u digitalno doba tinejdžeri su, pored svih očekivanja koja leže pred njima i kojih su svjesni, dobila još puno previše onih nesvjesnih – pogled u tuđe živote, i to na globalnoj sceni svijeta, ali i sve što se događa s planetom. Dodamo li tome hormonalne promjene u tijelu, adolescentima je danas osobito teško!

Nekad su mjerne jedinice za usporedbu uspjeha bile vršnjaci iz razreda i to je bilo dovoljno da se osjećamo loše. A danas jednim klikom na društvene mreže, mjerna jedinica za uspjeh postalo je globalno filtriranje i uljepšavanje stvarnosti bez mogućnosti provjere. Postoje mehanizmi kako olakšati vašem adolescentu život u tom izazovnom razdoblju odrastanja, a sve kreće od iskrenog razgovora i interesa roditelja prema tinejdžeru.

tinejdžeri 1 - slowage365

1. Slušajte i oduprite se želji da dijelite savjete

Primijetite li da je vaše dijete drugačije nego inače, nema veze je li u pitanju durenje tinejdžera ili samo povučenost u sebe, promatrajte ga. Pitajte ga iskreno što se događa i kako je. Ne odustajte zbog njegovih uvježbanih špranca odgovora, pokažite mu da se stvarno interesirate za njega i za stanje u kojem se nalazi. Kroz šalu, humor, prisjećanje svojih tinejdžerskih stanja, dajte do znanja da što god da je posrijedi, nije nevažno ako se dijete osjeća loše. Zamolite ga da opiše okolnosti zbog kojih se osjeća pod stresom ili anksiozno. Što god da je odgovor i koliko se god činio trivijalan u odnosu na probleme odraslih, ostanite pribrani i priznajte djetetu da su to teške emotivne situacije i da ste uz njega. Ključ je u neporicanju njihovih osjećaja.

Primjerice, kad dijete kaže da se osjeća usamljenim, vaš odgovor ne može biti “Ali imaš toliko prijatelja s kojima si stalno u kontaktu!”. Dijete je upravo reklo da nema, ako mu sad mi govorimo da ima, samo će misliti da ga ne slušamo i ne razumijemo.

2. Neka identificiraju osjećaj koji ih muči

Umjesto savjeta i uputa za život, neka vam priča o detaljima koji ga muče, dok vi zainteresirano slušate njegovo ili njezino iskustvo. Ne želite oduzeti njihovu bol, jer je ona u njima i ne možete dijete spasiti od tog osjećaja. Ali ga možete naučiti da prepozna osjećaje koji ga muče i da ih verbalizira. Stručnjaci se slažu da je ključno identificirati osjećaj u odnosu na situaciju koja ih je dovela do tog osjećaja. Dakle, prvo što osjećaju, a tek poslije – zašto to osjećaju.

3. Pokušajte sumirati situaciju na miran način

Tinejdžer koji je u emotivnom problemu zbog neke situacije, gleda na tu situaciju možda malo dramatičnije nego što ona to stvarno jest. Ni u ludilu nemojte umanjivati njegove osjećaje, ali mu olakšajte tako da cijelu priču koju ste čuli sumirate u rečenicu, dvije. Bez patroniziranja ponovite skraćenu verziju priče i dodajte i malo empatije. Na primjer, ”Aha, dakle, nisi znao riješiti četiri zadatka na testu, pa te strah da će ta ocjena utjecati na finalnu ocjenu koja će utjecati na broj bodova za upis u srednju.

Sjećam se, da, kako je to znalo biti stresno, osobito nama koji smo lošiji u matematici. Razumijem te, meni je to također bilo stresno.” Bez savjeta i patroniziranja, priznali ste da razumijete koliko mu je teško, ali niste umanjili njegove osjećaje. Jer, realno, djetetu je u ovoj situaciji, jako teško. Zna da mora dobivati što više ocjene da bi imalo što više bodova zbog upisa u srednju školu koja će utjecati na ostatak njegova života. I to sve u delikatnom trenutku odrastanja.

4. Ne pokazujte svoju anksioznost povrh njihove

U razumijevanju i prihvaćanju njihovih osjećaja, cilj je također ne pokazati da smo anksiozni zbog njihove anksioznosti. Prihvaćamo ju, a to spušta štit i otpor tinejdžera prema situaciji koja ih je i dovela do anksioznosti. Zašto je to dobro? Dokazano je da nam otpor prema situacijama koje nas muče ne pomaže riješiti situaciju, rasti i učiti, već suprotno – pojačavaju neugodne osjećaje koje držimo u sebi.
Otpor prema situaciji prolongira bol, a kada djeca ne nauče upravljati stresnim situacijama na ispravan način, s vremenom se mogu pojaviti sve jače anksioznosti na sve manje stimulacije.

5. Pomozite im da dođu do odgovora bez da ga vi kažete

Roditelji su najkorisniji svojoj djeci kada ih dovedu do toga da si sami postave prava pitanja. ‘Gdje je uzrok mog stresa?’ ili ‘Zašto sam anksiozan/a?’.
Roditeljima može biti kristalno jasno koji su odgovori na ova pitanja, ali ako dijete samo dođe do njih, s vremenom će početi prepoznavati situacije te na vrijeme uočavati svoje reakcije na njih. Roditelj može biti koristan inspektor koji će otkriti koji su izvori nepredvidljivosti u njihovim životima. Može pokušati identificirati u kojem području se osjećaju ugroženima. Ili ispitivati o stvarima zbog kojih se tinejdžer osjeća da nema kontrolu nad njima.

6. Pomozite im identificirati vrstu stresa

Je li u pitanju životni događaj koji je jako utjecao na dijete da se ono osjeća anksiozno ili je u pitanju tek niz dana i mini-situacija koje su se dogodile u danu kroz dulji period… Stres koji se javio uslijed većih životnih promjena, poput smrti voljene osobe, trenutne izolacije zbog korona virusa, promjene škole ili razvoda roditelja raste proporcionalno promjeni koju je dijete moralo napraviti da bi se prilagodilo novoj situaciji.

Kronični stres predstavljaju ponavljajuće i teške životne situacije, kao što je na primjer život u siromaštvu ili život s roditeljem koji je jako depresivan ili boluje od drugih kroničnih bolesti, poput raka. Društvene mreže također spadaju u izvore kroničnog stresa, zbog osuđivanja, uspoređivanja i digitalnog maltretiranja na dulji period.

tinejdžeri 2 - slowage365

7. Pomozite im uvidjeti važnost fizičkog zdravlja tako da razumiju!

Između školskih aktivnosti, onih van škole, sporta, druženja s prijateljima, kompjutera i mobitela, tinejdžeri trebaju puno sna. Podsjetite se biologije tijela, važnosti spavanja za ispravan razvoj i rad mozga. Razgovarajte s njima o manje noćnog televizijskog programa, manje igrica i mobitela pred spavanje.

Ako se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću, možda je vrijeme da se pokrenu? Vježbanje je odličan odgovor na stresne situacije, pa pronađite sport kojeg će tinejdžer voljeti vježbati. Neka to bude i šetnja, ali neka odradi svoj broj koraka koji mora.

Gadgeti i aplikacije im sigurno mogu pomoći u tome i održati ih zainteresiranima za vidljivi napredak! Kvalitetnija prehrana će utjecati na raspoloženje djeteta, pa osigurajte djetetu kvalitetne obroke, s manje šećera i veće nutritivne vrijednosti.

 

Tekst: Ida Kralj
Foto: Pexels