Opsesivno-kompulzivni poremećaj sastoji se od ponavljajućih i neželjenih misli koje se ne mogu kontrolirati i ponavljajućih radnji kojima se teško oduprijeti.

 

Opsesije, odnosno opsesivne misli odnose se na strahove i neugodne misli. One mogu biti oblikovane riječima („Možda ću dobiti rak“), mogu imati oblik mentalnih slika (slika da se nešto strašno događa) ili se mogu sastojati od uznemirujućih impulsa (poriv da se nekoga povrijedi). Treba istaknuti da se porivi nikada ne realiziraju. Zapravo se radi o preuveličavanju uobičajenih i normalnih misli i radnji koje se dogode gotovo svakome, no određenim ljudima te radnje izmaknu kontroli i postanu neugodne i mučne. OKP ne znači poludjeti već se normalne, uobičajene misli i radnje preuveličavaju.

 

 

Što su opsesije, a što kompulzije?

Najčešće opsesije uključuju strah od zaraze, gubitka kontrole, neželjene nasilne i seksualne misli, religijske opsesije ili strah da će se nauditi nekome zbog nepažnje. Opsesivne misli su neugodne i zastrašujuće, stvaraju nelagodu i tjeskobu što potiče osobu da učiniti nešto kako se bi se osjećala bolje.

Kompulzije su radnje ili rituali za koje osoba osjeća prisilu da ih izvrši kako bi umanjila neugodu ili tjeskobu. Rituali mogu biti jasno vidljive radnje kao npr. rituali pranja ili provjeravanja ili nevidljivi kao mentalne aktivnosti, odnosno „dobre misli“ (npr. molitva). Najčešće kompulzije su provjeravanje i pranje. Osim kompulzija, osjećaj nelagode može se umanjiti i kroz umirenje (postavljanje pitanja članovima obitelji ili liječnicima da se nađe osiguranje za svoje strahove) i izbjegavanje situacija koje uzrokuju strahove povezane s opsesijama.

 

 

Kako funkcionira OKP?

Poremećaj funkcionira tako što opsesivne misli, neugodne slike ili uznemirujući impulsi stvaraju neugodu i tjeskobu, dok rituali tu tjeskobu umanjuju. Ali samo kratkoročno. Dugoročno rituali postaju još snažnija navika koje se sve teže riješiti. Osim toga, izvođenjem rituala ne provjeravamo koliko su strahovi zaista vjerojatni. Na ovaj način se stvara začarani krug gdje strahovi postaju još gori, a svakodnevno funkcioniranje teže.
Nije poznato zašto neki ljudi razviju OKP, ali zna se da geni igraju određenu ulogu. Poznato je i da su osobe s OKP-om češće tjeskobne i napete te da si postavljaju iznimno visoke standarde (posebno na području morala i odgovornosti). Često se OKP javlja u razdobljima pojačanog stresa, posebno kada je uključena i velika odgovornost (npr. rođenje djeteta, novo radno mjesto). Simptomi se u stresnim razdobljima intenziviraju, a teže je kontrolirati brige kada smo uznemireni.

 

 

Kako izgleda tretman?

U tretmanu se uči kontrolirati anksioznost bez kompulzija. Uče se strategije suočavanja koje pomažu u umanjivanju anksioznosti te se radi na izbjegavanju strahova. Istraživanja govore kako je kroz KBT tretman moguće značajno umanjiti tegobe i poboljšati funkcioniranje te da se većina osoba nakon tretmana osjeća bolje. Tijekom tretmana važno je uvježbavati nove vještine između seansi.
Lijekovi mogu pomoći u tretmanu, ali njihov efekt je kratkotrajan. KBT tretmanom uče se novi pristupi i vještine koji pomažu dugoročno. Lijekove propisuje liječnik ili psihijatar, a najčešće se koriste antidepresivi koji ne mogu izazvati navikavanje i ovisnost.

 

 

 

Pročitajte još i: Ugodne aktivnosti i one koje bude osjećaj postignuća

 

 

Tekst: Dr. sc. Maja Miljanović, dipl. psiholog, KBT terapeut, vlasnica obrta EMPATHO

Foto: Unsplash, Pexels