Postoje različiti traumatični događaji u životu, koje ne očekujemo niti ih možemo kontrolirati i baš takvi događaji kod nas izazovu najvišu razinu stresa i psihološke reakcije koje nam mogu narušiti kvalitetu života. Potres je jedna od takvih iznenadnih pojava, a ove smo godine svjedočili trima iznimno jakima.

Svaka je osoba posebna i drukčije reagira na potres, a psihološke reakcije obično uključuju simptome poput početnog stanja zbunjenosti, dezorijentacije, uznemirenosti, neugode, intenzivnog straha, nesigurnosti, neizvjesnosti i bespomoćnosti. Neke ih osobe osjete kao posljedicu potresa, a druge ih dožive pri naknadnom praćenju vijesti.

Kada smo zahvaćeni potresom i proživimo ga, doživljavamo izravnu prijetnju svome tjelesnome integritetu, odnosno svjesni smo da možemo biti ozlijeđeni ili čak da možemo poginuti. Zbog toga, potres kod sudionika uzrokuje strah, osjećaj bespomoćnosti i užasa. Dakle, potres je krizna situacija koja u većine ljudi predstavlja traumatski događaj.

Stresna reakcija uglavnom traje nekoliko sati ili dana, a kod nekih ljudi mogu se pojaviti simptomi koji ukazuju na akutni stresni poremećaj. Akutni stresni poremećaj traje od nekoliko dana do četiri tjedna, a obilježavaju ga poremećaji pažnje, koncentracije, orijentacije, disocijativni fenomeni i poremećaji svijesti te anksioznost. Kasnije se mogu pojaviti znakovi pojačane pobuđenosti, smetnje spavanja i razdražljivost. Simptomi se povlače nakon mjesec dana ili se smetnje produljuju i prerastaju u posttraumatski stresni poremećaj, posebice kod pojedinaca izloženih naknadnim stresorima ili daljnjim traumatskim događajima. Osim posttraumatskog poremećaja, mogu se razviti i drugi poremećaji iz kruga anksioznih i depresivnih poremećaja te ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Tijekom potresa neki ljudi reagiraju sabrano, a drugi se uspaniče, no u svim slučajevima radi se o automatskim reakcijama ljudskog tijela na iznenadnu opasnost. Normalno i prirodno je bojati se. Strah je evolucijski fenomen, koji u situacijama velikog stresa pomaže ljudima da reagiraju reakcijom borbe, bijega ili zamrzavanja, koje su često instinktivne i tek kad se nađu u takvoj situaciji, osobe mogu vidjeti koji oblik instinktivne reakcije kod njih dominira.

Nakon prirodne katastrofe, poput potresa, normalno je bojati se vratiti u svoje domove i osjećati se prilično nesigurno. Normalno je i ako stvari još uvijek stoje pokraj vrata spremne za još jedan bijeg i spašavanje života. Normalna je i pojava poriva za plakanjem i plakanje na svaki video na vijestima i društvenim mrežama. Normalno je svakih nekoliko minuta u svojoj glavi proživljavati scene potresa, čuti zvukove koji su se tada čuli i ponovno proživljavati osjećaje koje ste imali za vrijeme potresa.

U redu je osjećati strah i tjeskobu, a nakon katastrofe kao što je potres, trebamo si dati vremena da “odbolujemo”.

Istraživanjem „Psihosocijalna podrška u kriznim situacijama velikih razmjera“ Hrvatskog crvenog križa obuhvatilo se 450 stanovnika u 2 općine: poplavljenoj općini Gunja te u nepoplavljenoj, ali ugroženoj općini Bošnjaci. Istraživanje je provedeno u studenom 2015. godine (godinu i pol nakon poplave) i listopadu 2016. godine (oko dvije i pol godine nakon poplave). Na individualnoj razini, u obje zajednice između dvije vremenske točke došlo je do smanjenja simptoma posttraumatskog stresa i depresije. Ovaj rezultat pokazuje kako i sama ugroza katastrofom može dovesti do izraženijih stresnih reakcija (u zajednici koja nije poplavljena) i kako s vremenom dolazi do oporavka i izravno i neizravno pogođenih ljudi. No, u poplavljenoj zajednici, simptomi posttraumatskog stresa i depresije bili su značajno viši nego u nepoplavljenoj zajednici čak i dvije i pol godine nakon poplave, što se smatra dugoročnim posljedicama.

Još je jedna zanimljiva psihološka reakcija na događaje kao što je potres, a riječ je o promjeni potrošačkih navika ljudi. Ističu se dvije tendencije: jedna skupina ljudi razvija potrebu za snabdijevanje veće vlastite sigurnosti kroz povećanu štednju, dok se druga skupina ljudi vodi mišlju „uživaj u životu dok traje“, pri čemu troše više novaca.

Kako se umiriti nakon potresa?

  • Opremite torbu sa novčanikom, dokumentima, odjećom, lijekovima, vodom i grickalicama.
  • Odredite sigurna mjesta u stanu i sa svojim ukućanima provedite pokusnu vježbu “potres nas ne smije iznenaditi” – na taj će način svi znati kamo treba otići u slučaju potresa.
  • Pratite informacije nadležnih službi: kako se ponašati u slučaju potresa, te izbjegavajmo dezinformacije koje nas mogu činiti još više tjeskobnima.
  • Na kraju nam ostaje vjerovati da je najgore iza nas i da je vjerojatnost pojave novih potresa sve manja. Ove “male potrese” doživimo sa zahvalnošću jer se tako energija oslobađa u malim porcijama, a ne odjednom kao u jačim potresima. Ljudi izražavaju emocije na različite načine nakon ovakvog događaja – neki više šute i tiho se fokusiraju na praktične zadatke, dok su drugi glasniji i žele razgovarati, aktivno traže podršku. U kojem god tipu se pronalazite, ponašajte se u skladu sa sobom, ali ne zaboravite na mrežu podrške oko vas.
  • Budite povezani s partnerom, obitelji, susjedima i prijateljima. Dijelite svoje misli i osjećaje s drugima. Razgovarajte.
  • Svaki dan napravite barem jednu aktivnost koja vas uveseljava.
  • Održavajte ravnotežu između vlastitih, obiteljskih i poslovnih potreba. U redu je reći NE ako trenutačno nemate kapacitet za neke stvari.
  • Jedite umjereno i, ako je moguće, zdravo.
  • Budite fizički aktivni.
  • Koristite tehnike opuštanja.
  • Održavajte dnevnu rutinu koliko je god moguće. Nastojte imati regularan raspored spavanja.
  • Radite nešto konstruktivno. Pomozite drugima i ostavite malo svoje probleme sa strane, sagledajte stvari iz druge perspektive. Nemojte puno razmišljati „što ako?“. Činite male korake koji vas drže pozitivnim.
  • Smijte se. Prisjetite se dobrih stvari u životu.
  • Svaki oporavak zahtijeva vremena – budite strpljivi sami sa sobom. Svatko ima svoj tempo, ne uspoređujte se s drugima
  • Potražite stručnu psihološku podršku ukoliko se osjećate preplavljeno i uočavate da situacija nadilazi vaše strategije suočavanja.

Tekst: A. P.

Foto: Shutterstock, Unsplash