Kad mi je prijateljica poslala poziv da lajkam novu stranicu Čitam i kuham blogerice Marijane Jambrišak Račić, poznatije kao Manja, radoznalo sam zavirila o čemu se radi. I s lakoćom vizualizirala priču na našem portalu i osobu koja doslovno živi slowage život radeći upravo ono najviše voli i što je njezina strast i k tome na zdrav način. Sljedeći korak bio je posjet Manji u njenoj kući gdje nam je pripremila ukusan ručak i zdravi desert. Prateći njezin blog podići ćete razinu kuhanja na višu razinu, a knjige ubuduće čitati s uključenim još nekim dodatnim osjetilima! I što je najbolje, nije da ona samo čita i kuha, već i sjajno piše, osmišljava recepte i bira sjajnu glazbenu podlogu i atmosferu. Uz sve to, majka je četvero djece i od nedavno i mlada baka, ljubiteljica prirode, vježbanja i putovanja…

 

Kako ste tako vješto povezali hranu i čitanje knjiga?

Okružena sam knjigama i volim čitati od kada pamtim. Za strast prema čitanju zahvalna sam roditeljima, posebno tati koji je pravi knjiški moljac i koji mi je kao malenoj puno čitao, a kasnije mi donosio autore i naslove koji su njega oduševili.
Ljubav prema kuhanju došla je nešto kasnije. Prije udaje znala sam skuhati hrenovke i juhu iz vrećice, ali sam bila zahvalna mami što me nije maltretirala zadacima u kuhinji u dobi u kojoj su mi najvažniji bili izlasci i dobra knjiga. Već nakon nekoliko mjeseci braka postala sam kreativna kuharica, nerijetko sam ideje, inspiraciju ili čak recepte nalazila u knjigama i tu se nekako rodila ta ljubav između dobre hrane i dobre knjige, koja traje sve do danas.

popis za blog-slowage365

Uz dobru organizaciju, pola je posla obavljeno!


Odakle ideja za pokretanje bloga?

Pokretanje bloga bio je logičan slijed te ljubavi, a potaknuli su me bliski prijatelji koji su često tražeći me recept za neko fino jelo dobili cijelu priču koja je potrebna da bi jelo uspjelo. Prva knjiga kojoj se i danas rado vraćam je knjiga “Može i bez kavijara” koja, doduše, nema neku književnu vrijednost, meni je jako draga jer svako poglavlje počinje jednim receptom. Uz tu sam knjigu počela kuhati.

Sredinom 90-ih puno namirnica nam nije bilo dostupno, kao ni knjiga recepata. U kvartovskoj sam knjižnici tada posudila sve što je bilo dostupno, svega nekoliko kuharica u kojoj su se uglavnom opet vrtjela jedna te ista jela. Nije bilo interneta koji danas vrvi zanimljivim receptima.
Recepti iz ove knjige otvorile su mi oči, počela sam samostalno istraživati i pronašla tu vezu između hrane i književnosti. To posebno uočavam u latino-američkoj, francuskoj i talijanskoj književnosti, u kulturama u kojima hrana nije samo obično zadovoljavanje fiziološke potrebe, već je dio nekog običaja ili tradicije. Kod njih hrana uvijek evocira uspomene ili potiče određenu emociju…

Jedan miris može biti poveznica kroz knjigu, miris koji dolazi od bakinog kruha kojeg je sama zamijesila. Kad krenem peći taj kruh na koji me potakla knjiga, to je za mene poseban doživljaj.

 

čitam i kuham-slowage365

 

Ispričajte nam neki primjer gdje vas je knjiga odvela do hrane.

Heidi mi je uz Pipi Dugu Čarapu bila omiljeni lik iz djetinjstva. Jedan detalj iz knjige „Heidi“ koji je već tada na mene ostavio poseban dojam su mirisne i tople žemljice – i danas se dobro sjećam osjećaja koji je u meni izazvala ta obična topla žemljica. Po pekarama sam godinama tražila takve žemljice koje nisu bile ni približno onima iz knjige. Prije desetak godina sam ispekla peciva koja su najsličnija opisu žemljica iz moje omiljene knjige, a kuhinju su ispunjavala mirisom mlijeka i maslaca, bila su tako mekana, topla, podatna, toliko ukusna da te zaboli trbuh jer ih previše pojedeš.

 

 

kuham i čitam05-slowage365


Koliko se u knjigama često spominje hrana ili recepti?

Mnogi čitatelji u knjizi neće ni primijetiti tu vezu s hranom u knjizi. Kod mene je hrana u fokusu kad čitam knjigu, pa to lakše pronalazim. Malo je autora koji objave cijeli recept ili detaljan opis jela. Istaknut ću čileansku spisateljicu Isabel Allende u čijim knjigama je hrana utkana u samu atmosferu priče i jako je važna za sadržaj. Nekim je autorima hrana nevažna. U sjajnoj knjizi Newyorška luda Michaela O’Briena spominje se samo jednom pita od limuna, ali u ključnom trenutku kad glavni lik, koji je teško izranjavan prošlošću, upoznaje u baru djevojku koja ga poslužuje pitom od limuna. Meni je taj detalj važan. Ti vidiš da se između njih javljaju neke iskrice koje će biti važne za cijelu priču, i jedva čekam da ispečem tu pitu od limuna.

I kad krenem stvarati tu pitu od limuna, nemojte me pitati koliko unutra ide brašna i jaja i maslaca… ja zamišljam trenutak u kojemu ona prema receptu svoje bake priprema tu pitu. To je čarolija nastajanja nekog jela koje ja posvećujem nekom autoru, knjizi, situaciji. Teško je, ako nisi zaljubljenik u književnost i u dobru hranu, prepoznati o čemu ja pričam. Kada kuham, kuham na taj način.

 

blog čitam i kuham-slowage365

Lakše se kuha u urednoj kuhinji

Predlažu li vam vaši prijatelji knjige u kojima se spominje hrana?

Da! Nedavno se to tek počelo događati. Prije nisu mogli ni razumjeti tu moju osobitost. Da često pripremam hranu prema određenim uvjetima, koji ovise o trenutnoj vremenskoj prognozi, glazbi koju moram pronaći a koja mora odgovarati toj hrani. Neophodna je određena atmosfera, i teško je to nekome dočarati tko ne razmišlja slično. Ovim blogom želim približiti onim ljudima koji čitaju, a ne kuhaju toliko, neku novu dimenziju u kojoj će prepoznati trenutak gdje se spominje hrana. A one koji puno kuhaju, ali ne čitaju, želim potaći da krenu čitati. Na tome svemu gradim svoju ideju bloga.

recepti01-slowage365

 

Kako vaši ukućani reagiraju na vašu potrebu da uz pripremu hrane imate određene uvjete?

Ima dana kad im kažem da nije dan za neko jelo. Na primjer, juhe i variva. Njih kuham kad je vani tmurno i kišno, hladno. To nekako osjetim intuitivno i tako funkcioniram. Nekad gunđaju, ali su se uglavnom na to već navikli.
Jednom me moja prijateljica dok je puštala zagorske popevke pitala za recept za jedno tipično dalmatinsko jelo, za brodet. Ja sam joj rekla da ugasi ovu glazbu, jer ne možeš po mom nahođenju slušati Suze za zagorske brege i pripremati brodet, neće ti tako lijepo uspjeti…
Niti u restoranu se ne osjećam ugodno ako mi glazba i atmosfera nisu usklađeni s hranom koju sam naručila.

 

Marija u vrtu-slowage365

Namirnice dolaze iz ekološkog vrta kraj kuće

Uspijete li uvijek naći glazbu koja odgovara hrani koju pripremate?

Ima predivna knjiga “10 minuta i 38 sekundi” turske autorice Elif Shafak i pogačice koje sam radila nakon što su spomenute u toj knjizi. Nikako mi nije odgovarao karakteristični istočni melos uz to. Razmišljala sam, pa neću valjda slušati Pink Floyd i mijesiti tradicionalni turski recept. Zatim mi je prijateljica otkrila sjajnu tursku glazbenicu čija mi je glazba sjajno odgovarala uz te pogačice. Nitko sretniji od mene!

Kad radim francuska jela volim slušati Edith Piaf, piti francusko vino… Uz talijansku hranu slušam talijansku operu, tu je i Enrico Caruso ili neki suvremeni talijanski glazbenici… Sve ovisi odakle potječe recept i u kakvom sam raspoloženju. Imam čak glazbu za dan i glazbu za noć 🙂

Kad je u pitanju ruska književnost, koju jako volim, puštam si instrumentale ruskih kompozitora. I klasičnu glazbu Čajkovskog, Šostakoviča i druge.

 

Marija Jambrišak05-slowage365

Omiljeno mjesto za čitanje i dobivanje inspiracije za blog

Recite nam nešto o vrsti literature za kojom najčešće posežete?

Čitam gotovo sve što mi dođe pod ruku, osim SF-a i takozvane „chic lit“. Često biram novu knjigu koju mi netko preporuči ili me neki autor toliko oduševi da trčim u knjižnicu ili knjižaru u potragu za njegovim drugim djelima. Teško mi je izdvojiti omiljenog pisca, ali mi na pamet prvo padaju Carlos Luiz Zafron, Alessandro Baricco, Michael D. O’Brien, Emile Zola. U zadnjih nekoliko mjeseci otkrila sam Davida Foenkinosa koji čarobno piše…

 

Omiljena kuhinja?

Moja omiljena kuhinja je definitivno mediteranska, specijaliteti bliskog istoka te azijska. Apsolutni favorit i neprekidni izvor inspiracije su talijanska jela koja su odraz njihove povijesti, kulture, temperamenta i onog prepoznatljivog začina zvanog „dolce vita“ (slatki život).

 

Manja i sin-slowage365

Manja s maltezericom Lolom i najmlađim sinom Antunom

 

Primjer recepta s bloga Čitam i kuham

Jedan od Manjinih recepata na blogu su Keksići tete Emily (čija priprema traje koliko i dvije lijepe pjesme) i s kojim vam želimo privući pozornost, jer su jednostavni za izradu tako da ih mogu iskušati i oni koji se možda ne usude puno eksperimentirati u kuhinji. Veselimo se mnogim receptima koje ćemo na ovom blogu nastaviti pratiti uz preporuke kvalitetnih knjiga za čitanje.

 

čitam i kuham 01-slowage365

 

Pripremila: Ivančica Tarade

Foto: Ivančica Tarade; privatni album bloga Čitam i kuham