Orijentacijsko trčanje je sport u kojem je cilj u što kraćem vremenu obići unaprijed određenu stazu, označenu na zemljovidu koji natjecatelj dobiva na samom startu. Tada mu počinje teći i vrijeme koje se u cilju izračunava. Na zemljovidu je ucrtan određeni broj kontrolnih točaka koje natjecatelj mora pronaći, uz pomoć kompasa, po unaprijed određenom redoslijedu. Na cilju se registrira prolaz, izračunava vrijeme i kontrolira je li natjecatelj obišao sve zadane točke određenim redoslijedom. O detaljima orijentacijskog trčanja i što sve kroz taj sport možete naučiti doznajemo od Helene Verstovšek.

Natjecanje kroz šumu

Natjecateljski teren je najčešće šuma, s različitim reljefom i razinama prohodnosti. Zemljovid je unaprijed detaljno ucrtana i dorađena karta, posebno za orijentacijsko trčanje (tzv. orijentacijska karta). Na karti su kontrolne točke označene crvenim kružićem i rednim brojem, te povezani crvenom linijom kojom je određen redoslijed obaveznog obilaska kontrolnih točaka. Na terenu, na mjestu koja su označena na karti, nalazi se trostrana crveno-bijela prizma, s određenom kodnom oznakom. Također, na kontrolnoj točki, uz prizmu se nalazi elektronska stanica, koja je povezana signalom s ciljnim računarom.
Natjecatelji startaju odvojeno, razmaknuti nekoliko minuta, a put između zadanih točaka biraju sami. Nakon što svi dođu na cilj, oni koji su sve točke obišli po točnom redoslijedu, rangiraju se prema vremenu provedenom na stazi.

 

ot_slowage365_1

Na međunarodnoj razini, za orijentacijsko trčanje je mjerodavna Međunarodna orijentacijska federacija (International Orienteering Federation – IOF). Kao član IOF-a, u Hrvatskoj je to Hrvatski orijentacijski savez.
Natjecateljske kategorije se dijele prema spolu i prema godinama (od 10 do 90 godina, s razmakom po 5 godina). Svaka zemlja članica IOF-a bira svoju izbornu vrstu, koja se natječe na svjetskim prvenstvima, jednom svake godine. Svi ostali se mogu slobodno natjecati, prema svojim dobnim kategorijama, na svim međunarodnim natjecanjima. Na primjer; na međunarodnom veteranskom prvenstvu (WMOC), koje se također održava jednom godišnje, mogu nastupiti svi stariji od 35 godina bez posebnih uvjeta. Na tim natjecanjima se redovito natječe preko 4000 natjecatelja, a uvijek se pojavi i nekoliko natjecatelja starijih od 90 godina.
Najpoznatije otvoreno natjecanje održava se u Švedskoj pod nazivom O-ringen. Na tom natjecanju se svake godine natječe između 15 i 25 tisuća natjecatelja!

Orijentacijsko trčanje u Hrvatskoj je rijetkost

Razgovarali smo s trenerom i natjecateljem orijentacijskog trčanja, Darkom Merunkom, koji nam je otkrio sve o svom omiljenom sportu, ali i svojim uspjesima i problemima s kojim se OT svakodnevno susreće. U orijentaciji aktivno sudjeluje 35 godina, u kojima je i proputovao pola svijeta. Bio sam predsjednik kluba, trener i član izvršnog odbora saveza. Dosad je u raznim natjecanjima (svijet i EU) osvojio 150 medalja.

Koliko je u svijetu proširena ova disciplina, zahtijeva li posebnu kondiciju, kada se službeno postaje profesionalac u ovome, a do kada je to rekreativno?

Ova disciplina je dosta proširena u svijetu, pogotovo u nordijskim zemljama gdje je nakon skijaškog trčanja najmasovniji sport. Bavljenje orijentacijom ne zahtjeva posebnu kondiciju, a sport je rekreativnog tipa. Profesionalno bavljenje orijentacijom je rijetko, u Hrvatskoj ne postoji.

OT_slowage365_2

Postoje li neka pravila kojih se treba držati?

Pravila za orijentacijsko trčanje postoje, a to je da su zabranjeni navigacijski uređaji i njihovo korištenje. Nije dozvoljeno uzimanje supstanci za postizanje boljih rezultata (doping) te je nužno poštivati ograničenja kretanja na karti. Ne smije se ulaziti u ograđena područja, privatne posjede i slično.

Na koje opasnosti se može naići, jeste li imali nekih problema na terenu s dosadašnjim polaznicima?

Nema opasnosti koje se mogu navesti kao takve, uglavnom se sve svodi na ogrebotine i padove uslijed nepažnje.

Postoje li neka natjecanja vezana uz orijentacijsko trčanje? Recite nam nešto više o svom klubu.

Postoje naravno, neka od bitnijih natjecanja su: Svjetsko prvenstvo u orijentaciji koje se organizira svake godine na drugoj lokaciji, Veteransko prvenstvo i O-Ringen (koji je po broju natjecatelja duplo veći od olimpijade). Klub OK Maksimir je osnovan 1981. godine i prvi je takav klub na našim područjima. OK Maksimir organizira i školu orijentacije u trajanju od 2 mjeseca tijekom kojih polaznici prolaze teoretska i terenska predavanja.

Neki vaš osobni rekord?

Više puta bio sam prvak Hrvatske u svojoj kategoriji, a trenutno sam aktualni prvak Hrvatske u sprint orijentaciji u svojoj kategoriji.

Moje iskustvo: Sport uz koji se opuštam, razvijam intelekt i uz kojeg bolje upoznajem prirodu

Helena Verstovšek, specijalistica zaštite okoliša u slobodno vrijeme bavi se orijentacijskim trčanjem u kojem uživa. Popričali smo s njom o njenom iskustvu i evo što nam je ispričala o svom zanimljivom hobiju.

 

OT-slowage365_4

 

Na nagovor prijateljice koja se bavi orijentacijskim trčanjem odlučila sam provjeriti koliko bi me to moglo zanimati. S obzirom na to da sam osoba koja voli provoditi vrijeme u prirodi, smatrala sam da bi mi takva vještina mogla puno pomoći u raznim situacijama, a s druge strane nisam imala što izgubiti. Nisam trebala nikakvo predznanje, dobra volja je sasvim dovoljna. Nema uvjeta u pogledu dobi, kondicije…To je aktivnost kojom se mogu baviti djeca, odrasli, ali i ljudi starije dobi. Većina ljudi koja je došla iz znatiželje kao i ja, danas se bavi orijentacijom.

Jedan trening podrazumijeva učenje snalaženja na karti (korisno i općenito u životu jer ponekad u šumi GPS nije dostupan, ali karta uvijek funkcionira, pogotovo ako se znate njome služiti), prepoznavanja detalja (naučite gledati oko sebe i prepoznati razne detalje koji Vam pomažu u snalaženju), korištenje kompasa, pronalaženje kontrola (unaprijed postavljene kontrole koje se pronalaze služeći se kartom i kompasom).

Rute se uglavnom biraju do dobnim kategorijama, znanju i sposobnostima polaznika. U školi se prvih nekoliko puta ide u grupama (proces učenja na terenu), ali kasnije polaznici idu sami, što i jest krajnji cilj. Rute mogu trajati od 20 minuta do otprilike 2 sata. Orijentacijsko trčanje je individualan sport, nije grupni, ali to ne znači da ako negdje zastanete i niste sigurne gdje se nalazite na karti da vam nitko neće pomoći, dapače, ponudit će vam pomoć. Ovo je jedan od sportova gdje su i žene i muškarci jednako zastupljeni, zapravo je u puno slučaja gdje je ovo obiteljski sport, jer se njime mogu baviti sve dobne skupine, ima mjesta za svakoga.

 

OT-slowage365_3

Helena Vestovšek

 

Orijentacija je bitnija od brzine

Od opreme treba imati tenisice i kompas. Sa sobom nosite osim navedenog i kartu s ucrtanim kontrolnim točkama koju osigurava organizator. Mobitel je dozvoljeno i poželjno imati uz sebe, ali ne za određivanje smjera i lociranje, nego kao opciju u slučaju da se izgubite i da vam je potrebna pomoć. Korištenje u druge svrhe nije dozvoljeno. Meni ovi treninzi predstavljaju opuštanja, druženje, veselje pri pronalasku kontrole (euforija), zadovoljstvo primjenom naučenog u praksi. Nakon treninga slijedi druženje koje je uvijek ispunjeno smijehom i raspravama oko puteva na ruti.
U orijentacijskom trčanju je bit doći do cilja, ali tako da idete razmišljajući svojom glavom i koristeći svoje orijentacijsko znanje kako bi što prije obišli sve postavljene kontrolne točke i to po mogućnosti najkraćim mogućim putem.

 

 

Pripremila: Vjera Pađen

Foto: Pexels, privatni album