Zagrepčanka Petra Mamić 2017. godine od bake je dobila prilično neobičan dar – zemlju u Ivanić Gradu. S obzirom na to da je dijete iz grada, nije znala što učiniti sa tom zemljom, ali bila je sigurna da je ne želi prodati. I to je danas ovoj uspješnoj dvadesetosmogodišnjakinji jedna od boljih ideja, jer upravo na toj zemlji uzgaja buče za svoje 100% prirodno bučino ulje. Porazgovarali smo s Petrom i ona nam je ispričala cijelu priču o svom OPG-u Bučko, a kako je ona tekla saznajte u nastavku.

 

Kako i kada si došla na ideju otvaranja OPG-a?

2017. godine od bake sam dobila zemlju u Ivanić Gradu. S obzirom na to da sam dijete iz grada, nisam imala pojma što bi s tim, ali sam bila sigurna da je ne želim prodati. Slučajno sam upoznala čovjeka koji je baš te godine odlučio prvi puta sijati buče, te me on i potaknuo na taj “hobi”. Prvo sam otvorila OPG, kako bi mi sve bilo po pravilima i zakonima, jer drugačije ne možeš uspjeti.

 

Petra i njezino ulje

 

Jesi li bila upoznata sa proizvodnjom, jesi li znala u što se upuštaš? Kako su reagirali tvoji najbliži- prijatelji, obitelj. Jesu li ti bili podrška, jesu li ti dali kakve korisne savjete?

O bučama sam znala samo da ih rezbarimo za Noć vještica, eto toliko o mom znanju u to vrijeme. S obzirom na to da je čovjek, koji me i potaknuo na buče, i sam te godine prvi put sijao, odlučili smo se zajedno ili će sve propast ili će biti nešto, I tako glavom kroz zid evo me tu gdje sam sad. Moja obitelj je od prvog dana uz mene, moja su potpora i najveća pomoć. Baka je moram priznati najponosnija, jer nisam zemlju prodala, što bi većina vjerojatno napravila. A prijatelji, oni su navikli na moje čudne ideje.

Kako se pripremaš za berbu? Sjećaš li se kako je izgledala vaša prva berba?

Prve godine buče smo posijali u svibnju i čekali. Baš te godine tuča je nemilo lupala po Ivaniću, tješila sam sama sebe, probala sam, uložila svoje novce, sad nema povratka što je tu je. Ali uz svu tuču i sve nepogode moje buče su uspjele, njih je nevrijeme zaobišlo. Danas sama sebi govorim da je to možda bio i znak da sam na dobrom putu, ne znam, ali nitko u tom trenu nije bio sretniji od mene.

Sjećam se kao da je bilo danas, jurila sam svakih par dana u Ivanić, kao da išta mogu učiniti, ali bilo mi je lakše kad sam došla do polja. Nisam bila jedina, jurili smo svi, mama, tata, dečko, ujak, ujna. Moja teta živi u blizini polja, mogu reći da je ona prvu godinu tamo skoro i kampirala (haha)! Kada je napokon došao listopad bilo je vrijeme za prvu berbu. I sad, proces berbe bundeva je specifičan, jer iz bundeve s polja izvlačite koštice – ne moram vam reći da je to za mene bila znanstvena fantastika.

Dobri ljudi, OPG-ovci, oni koji nesebično dijele savjete i žele pomoći, jedan od njih je i Josip Noršić, on me uputio u Varaždin gdje postoji uljara koja radi čisto bučino ulje bez ikakvih dodataka. Jer ako je bučino ulje, nema smisla išta u njega dodavati, to onda više ne bi bilo bučino ulje nego neka mješavina. Josip danas ima svoju uljaru u Odri, pa mi je sad I put do ulja kraći i lakši.

Ta prva godina, puna ne znanja je prošla stresno, ali u konačnici sam bila zadovoljna.

Što sve proizvodite, što se sve nalazi u vašem asortimanu?

Uz bučino ulje, u prodaji imam i koštice pržene za grickanje, i brašno. Brašno se dobiva nakon što se koštice prešaju u ulje. Tada ostaje “pogača” odnosno suhi dio koštica, one se u mlinu melju i dobivamo brašno zelene boje i intenzivno orašastog okusa.

Gdje se mogu pronaći i kupiti vaši proizvodi?

Svoje proizvode prodajem isključivo preko interneta, tj društvenih mreža. možete nas naći na Facebook stranici Bučko i na Instagramu pod imenom bbucckoo. Nisam do sada išla na sajmove jer nemam ja neku veliku količinu pa da to ne mogu prodati. Godišnje dobijemoko 300 litara ulja. Možda zvuči puno, ali onome tko se ikad bavio bilo kakvim uljem, zna da to nije puno.

Prve godine, uglavnom su svi bili skeptični zbog cijena. Nisu kao u trgovinama, nego su veće, ali idući puta pročitajte sastav u dućanu pa ćete znati da to nije bučino ulje, nego mješavina, buče unutra ima minimalno. Moje ulje je gusto, tamno i puno jačeg okusa od bilo kojeg miješanog. Naravno, zato se i manje troši, pa sad vi vidite mješavina koju platite malo novaca i potrošite za 2 tjedna ili čisto ulje koje platite više, i koristite ga 2 mjeseca. Uvijek volim reći, maslinovo ulje kupujete u dućanu ili tražite nekog tko ima domaće. Znamo odgovor, domaće je domaće.

I za kraj, imaš li neki posebni recept sa bučinim uljem koji najviše voliš?

Bučino ulje je još uvijek dosta nepoznata namirnica, svi me uvijek pitaju za što da ga koristim. Prvo i osnovno za grah salatu, to je apsolutno najvažniji sastojak, nakon toga tu su kremaste juhe i sirevi. Ali, možda najzanimljiviji recept je i onaj najslađi, sladoled od vanilije s par kapi ulja. Da, vjerujem da zvuči neobično, nisam ni ja htjela odmah probati, ali vjerujte mi, jednom kada probate više nikad nećete htjeti išta drugo jesti.

I eto, uz tu prvu stresnu 2017. Godinu, danas sijemo bez stresa, i prodajemo proizvode s guštom. Meni je to stvarno hobi i stvarno nešto što volim, i danas ljudi vide razliku i preoznaju što je kvalitetno i zdravo. Od prvog dana i mog zbunjenog lica, s bezbroj pitanja i onim najvećim – što ću ja s bučama, danas sam najponosnija i najsretnija. Na pitanje što će dijete iz grada s poljem i bučama, moj odgovor je – uspjet će!

 

 

Moglo bi vas zanimati: Najčešće jesenske alergije i kako se nositi s njima

 

 

 

Tekst: Vjera Pađen

Foto: Privatna arhiva