S kvalitetnim snom je kao i s ostalim dobrima u životu. Tek kada ih izgubimo shvatimo koliko nam nedostaju.

Dok spavamo kao bebe, besprijekorno funkcioniramo i to uzimamo zdravo za gotovo. Budimo se odmorni, obavljamo bez problema dnevne obveze, nemamo potrebu za poslijepodnevnim drijemanjem. Imamo apetit i dobru probavu te jak imunitet pa nas bolesti zaobilaze. Ni kilogrami se ne “lijepe” tako lako. A kad se u krevet uvuče nesanica pa noći krenemo provoditi gledajući u strop i zavjese, umjesto u snove, počinju problemi. Kronični umor i manjak koncentracije tek su vrh sante koja se krije pod plahtama.

U posljednje vrijeme sve se više naglašava važnost sna i to s razlogom

Kad promislimo, spavajući provedemo ili bismo trebali provesti trećinu dana. Nije malo. Mnogi baš od sna kradu sate kao bi obavili sve što nisu stigli tijekom dana niti ne sluteći koliku si štetu čine. Dok mi spavamo, naš organizam i dalje vrijedno radi. Srce kuca, krv kola tijelom, izmjenjuju se metabolički procesi, mozak se čisti od nebitnih informacija koje je prikupio tijekom dana, kako bi bio spreman za novi. Mogli bismo reći da se, dok mi spavamo, on resetira.

Kada organizam pravilno funkcionira, navečer se osjećamo umorni i spremni smo za spavanje, a ujutro se budimo odmorni i svježi. To se događa zahvaljujući cirkadijskom ritmu – biološkom ritmu organizma koji traje oko 24 sata. Samo ime mu to govori – latinski circa – oko, diem – dan.

Cirkadijski ritam “daje ritam” svim živim bićima i ne možemo njime upravljati

Cirkadijski ritam “daje ritam” svim živim bićima i ne možemo njime upravljati, što se najbolje vidi na jet legu, umoru od letenja avionom pri kojem mijenjamo različite vremenske zone.  Iako je objektivno vrijeme za spavanje – vani je mrak i 23 sata su, a nama se ne spava jer smo došli iz vremenske zone u kojoj je u to vrijeme dan.

Ili pak obratno – sredina je dana, a mi ćemo bez problema odspavati osam sati. Struka sve glasnije preporuča kvalitetno i dovoljno spavati te upozorava na štetnost noćnog rada. Baš iz razloga što u tim slučajevima ne možemo živjeti u skladu s cirkadijskim ritmom zbog čega raste rizik od brojnih kroničnih bolesti. Kod ljudi koji rade noću kortizol koji se pojačano luči danju, počinje se lučiti noću. S druge strane melatonin – hormon zadužen za spavanje, luči se pojačano danju. Dolazi do hormonalnog disbalansa i kaosa u organizmu, što može povećati rizik za razvoj brojnih bolesti.

Poremećaj spavanja ima simptome kroničnog jet laga, a anksioznost i živčanost najčešći su. Kod žena može doći do poremećaja menstrualnog ciklusa. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Virginia, a objavljeno u siječnju u časopisu Current Biology otkrilo je jaku poveznicu između poremećaja spavanja i debljanja. San je bitan za reguliranje hormona gladi i sitosti, grelina i leptina. Kada spavamo manje od šest sati pojačano se luči grelin, a smanjeno leptin. U javi se to manifestira kao glad i velika potreba za slatkim.

San je izuzetno bitan za psihičko i fizičko zdravlje. U njemu isključujemo svjesno i puštamo prirodi da odradi svoj posao jer ona i tako najbolje zna. Kao kada stručnjaku za računala, koji nije u blizini, dozvolite pristup svome računalu, a vi gledate kako se po ekranu sama od sebe pomiče strelica i odvijaju se razni procesi, bez vaše intervencije. Tako i cirkadijski ritam sve lijepo  “poštima” u snu i pripremi nas za novi dan u kojem i dalje radi iz sjene.

Pročitajte i zašto nesanica voli tehnologiju!

Autor: Slowage365.hr

Foto: Pexels