Anksioznost se javlja kada osjećamo da će izazovi koji su pred nama ili situacije koje zamišljamo da bi nam se mogle dogoditi, biti teške, neugodne ili da se naš organizam fizički ili psihički neće moći na njih prilagoditi.

Ova godina specifična je jer nam je nametnula sasvim nove i nepredvidive životne obrasce. Mnogi su zbog toga postali ustrašeni, zabrinuti, tužni, napeti, nervozni, tjeskobni, anksiozni. Ljudi osjećaju unutarnji nemir i drugačije funkcioniranje svoga tijela. Ta stanja uglavnom se javljaju kada osjećamo da će izazovi koji nam slijede ili situacije koje zamišljamo da bi se mogle dogoditi, biti teške, neugodne ili da se organizam fizički ili psihički neće moći na njih prilagoditi.

O tuzi, strahovima i kako na njih reagirati, kako prepoznati anksioznost i druga emocionalna stanja, ali i kada potražiti pomoć, razgovaramo s Teom Knežević, magistrom psihologije, registriranom terapeutkinjom igrom, te direktoricom Centra za psihoterapiju i edukaciju Proventus.

Mr. Tea Knežević

Između pojmova i stanja kao što su tuga, strahovi, anksioznost velika je razlika. Što je tuga?

Tuga je emocija koja se javlja u situacijama kada doživimo gubitak ili kada razmišljamo o ideji gubitka nekoga ili nečega što nam je važno. U kontekstu današnjeg vremena ljudi mogu osjetiti intenzivniju tugu zbog činjenice da ne mogu vidjeti ili zagrliti neke drage ljude koji im nedostaju, tugu možemo osjetiti i zbog uvida u prolaznost vremena, te zbog žaljenja za nekim prijašnjim vremenima. Tuga može biti i zbog svjesnosti o nekim ružnim stvarima koje se događaju na globalnoj razini. Puno je toga što može potaknuti ovu emociju, a kada ju osjetimo, tada se javlja potreba za utjehom. Važno je znati da utjeha nije skretanje pažnje na sretnije teme. Utjeha je kontakt – fizički ili emocionalni, osjećaj da nismo sami, već da je uz nas netko tko nas želi razumjeti i tko nas, bar donekle, može shvatiti i osjetiti i biti s nama u tome.

Što je strah i kako se manifestira?

Strah je osjećaj koji se javlja kada naš mozak svjesno ili nesvjesno procjeni da smo ugroženi, bilo fizički ili psihički. Ukoliko se radi o situaciji za koju već na instinktivnoj razini tijelo reagira reakcijom straha, tada će se pokrenuti tako da će u svrhu zaštite imati neku od četiri reakcije: odmaknut ćemo se i pobjeći od onog što nas ugrožava, borit ćemo se protiv  toga što procjenjujemo da nas ugrožava, treća situacija je „smrzavanje na mjestu“ odnosno osjećaj zablokiranosti tijela koja nas onemogućava da reagiramo i četvrta, najekstremnija reakcija je padanje u nesvijest. Dakle, ukoliko se radi o zaista intenzivnom strahu dolazi do deaktivacije organizma. Ova četiri načina reagiranja su van voljne kontrole, odnosno tako će tijelo instinktivno reagirati bez da smo mi to svjesno odabrali. Ipak, već trenutak dva kasnije, aktivira se svjesni dio mozga koji nam pomaže da biramo ponašanja, da upravljamo svojim reakcijama te da koristimo i druge načine regulacije emocionalne reakcije. Kada smo uplašeni bitno je fokusirati se na to kako da si pružimo dodatan osjećaj sigurnosti.

Anksioznost se često povezuje s osjećajem straha, tuge, tjeskobe. Koja je razlika između tih stanja?

Anksioznost je stanje koje je vrlo zbunjujuće jer se može javiti i kada smo na nekom mjestu gdje nam je ugodno i kada nas ništa konkretno u tom trenutku ne ugrožava. Međutim, upravo to i jest izazov. Naime, kao i sve ostale osjećaje i emotivna stanja, anksioznost osjećamo i proživljavamo u svom tijelu. To što proživljavamo slično je osjećaju straha zato jer anksioznost zapravo pokreće naš organizam na sličan način kao i strah te se tijelo stavlja u aktivacijski mod –  kao da treba nešto učiniti, zaštititi se, boriti ili odmaknuti od toga što nas ugrožava. No, za razliku od autentične emocije straha, kada je jasan uzrok zbog kojeg se on javlja, kod anksioznosti se ništa ugrožavajuće oko nas u tom trenutku ne događa. Nema ničega  što bi mogli učiniti da se osjećamo sigurnije. Dakle, tijelo je u stanju kao kad se bojimo, no ne može „djelovati“ protiv toga čega se bojimo – jer ništa konkretno ne stoji ispred nas.

Zbog čega se javlja i što sve uzrokuje anksioznost?

Anksioznost je posljedica toga kako mozak reagira na stres. Javi kada razmišljamo o različitim scenarijima u kojima nas brine da će se možda dogoditi nešto na što ne možemo utjecati. Zabrinjavajuće misli često počinju sa „Što ako…“, a obično nakon „Što ako…“ ne idu misli o nekim ugodnim, poželjnim scenarijima, već uglavnom slijede oni koji nam nisu ugodni i za koje vjerujemo da bi nas mogli ugroziti. Nisu to nužno fizičke ugroze, dovoljno je da razmišljamo da ćemo se u nekoj situaciji osramotiti, pogriješiti i slično. No, kako naše tijelo fizički ne može ništa učiniti da nas zaštiti od tog scenarija, ostaje u stanju napetosti koja može ponekad rasti i do razine paničnog napadaja. Nekada će ljudi uspjeti razviti određene mehanizme kojima će, naizgled, kontrolirati te zabrinjavanjuće misli i osjećaj napetosti u tijelu. Ukoliko to predugo traje i ako osoba ne razvije adekvatne mehanizme, može se razviti i neki od psihičkih poremećaja kao što su opsesivno kompulzivni poremećaj, poremećaji prehrane, depresija.

Kako prepoznati anksioznost, koji su tjelesni, a koji mentalni znakovi?

Neki simptomi anksioznosti su česta zabrinutost, razmišljanje o negativnom ishodu određenih situacija, napetost tijela koja može rezultirati glavoboljama, problemima s prehranom, problemima sa spavanjem, slabijom koncentracijom, razdražljivošću, te razni drugi. Da se anksioznost ne bi pretvorila u teži psihički poremećaj, važno je prepoznati i naučiti strategije nošenja s njom. Treba reagirati  kada su simptomi relativno blagi i ne ugrožavaju značajno svakodnevno funkcioniranje. Ukoliko se razvije psihički poremećaj, nekada je uz pomoć psihijatra ili psihoterapeuta potrebna i dodatna pomoć medikamenata.

Od anksioznosti češće pate žene. Zna li se koji su uzroci i zašto je tako?

Istraživanja pokazuju kako žene češće nego muškarci imaju izazove vezane uz anksioznost, neovisno o kojoj dobi se radi. I dalje se istražuje zašto je to tako, no dio objašnjenja veže se uz različitost kemije mozga. Naime, pokazalo se kako se kod žena mehanizam “fight or flight” pokreće lakše, te ostaje dulje aktivan.

Kako anksioznost utječe na svakodnevni život i funkcioniranje?

Određena razina anksioznosti kod većine ljudi je uobičajena na gotovo svakodnevnoj razini. Normalno je ukoliko se radi o osjećaju koji se javlja vezano za neki događaj kao što se javljaju i svi ostali osjećaji. Normalno je ukoliko samo signalizira nam je nešto važno i da smo zbog toga, primjerice, zabrinuti. Intenzivna anksioznost, međutim, može značajno otežavati svakodnevnicu, te se razviti u psihički poremećaj. Ukoliko osoba prepozna da joj teške i neugodne misli, strahovi i brige zaista otežavaju normalno funkcioniranje, utječu na odnose, smanjuju osjećaj zadovoljstva sobom, drugima ili životom, važno je potražiti stručnu pomoć.

Imaju li s anksioznošću veze i napadaji panike?

Napadaji panike su izuzetno neugodni jer se radi o iznenadnom osjećaju straha popraćenom intenzivnim tjelesnim reakcijama. S obzirom da je osoba u stanju straha, fokus joj je na tome što ju ugrožava, a kako nema vanjskih podražaja, strah i panika mogu još više rasti. Osoba se ne može fizički i psihički opustiti i vratiti u stanje ugode i sigurnosti, pa se uz sve to javlja osjećaj bespomoćnosti, a često i strah od smrti. Bitno je potražiti pomoć psihoterapeuta kako bi se panični napadaji ublažili, prorjedili ili potpuno nestali.

Kako si na vrijeme pomoći, a da ne bude prekasno?

Važno je prepoznati anksioznost i pratiti koje tehnike ili radnje nam tada pašu da se opet osjećamo ugodnije i sigurnije. Nije naglasak na borbi “protiv” anksioznosti ili straha, već se radi na jačanju psihološke otpornosti i svjesnosti o svojim snagama, te učenju strategija za vraćanje osjećaja sigurnosti. U situacijama kada je anksioznost učestala i intenzivna do te mjere da ugrožava funkcioniranje osobe na poslu, u obitelji ili u održavanju odnosa, treba potražiti pomoć.

Tekst: M. M.

Foto: Unsplash, Pixabay