Želimo li se dobro osjećati, trebamo se pošteno oznojiti

Čovjek se, otkad postoji, nikada nije ovoliko malo kretao i fizički trošio kao danas. Stvoreni smo za trčanje i hodanje, naši mišići mogu i moraju podnijeti puno više napora, no što ga iziskuje par klikova mišem, tipkanje po zaslonu ekrana, izabiranja programa na perilici za rublje ili za posuđe, vožnja automobilom. Čak i te radnje svedene su po zahtjevnosti na minimum. Automobili su mahom automatici, usisavač se sam kreće stanom, odjeću više ne moramo ni prostrijeti na sušilo jer taj dio posla odradi sušilica.

Ne treba ići daleko u prošlost da bismo vidjeli koliko su se prosječni ljudi u svakodnevnim poslovima iscrpljivali. Do prije 50-ak godina žene su odjeću prale na ruke. Možete li danas zamisliti da traperice operete na ruke, a gdje li tek deku ili tepih? Teško… I dobro da je tako jer smo razvojem tehnologije dobili luksuz – vrijeme za sebe. Dio tog vremena trebalo bi utrošiti na tjelesnu aktivnost kako bismo organizmu priuštili prijeko potreban zdravi fizički umor.

Postoji poslovica koja kaže: Fizički umor je psihički odmor

U istinitost ove izreke uvjerio se svatko tko se dobro oznojio na treningu nakon napornog radnog dana,  tko je ishodao kilometre i kilometre kako bi ‘ispraznio glavu’ pa pritom potpuno neočekivano donio važne životne odluke ili onaj koji smiruje živce perući posuđe, ribajući fuge pločica u kupaonici, brišući podove i prašinu po stanu. U čemu je stvar?

Zašto tjelesno iscrpljivanje toliko godi našoj psihi? Objašnjenje se nalazi na kemijskoj razini, u carstvu hormona, u našem mozgu. Studija objavljena u zborniku neuroznanosti Neural Plasticity pokazala je da tjelovježba potiče stvaranje i rast novih stanica u hipokampusu, području u mozgu odgovornom za naše pamćenje. Ljudi podložni depresiji imaju manji hipokampus i niže razine hormona koji je važan za stvaranje proteina BDNF (moždanog neurotrofnog čimbenika), bitnog za psihičko zdravlje. Naime, manjak ovog proteina dovodi se u vezu sa suicidalnim ponašanjem, depresijom i anksioznošću.

Hipokampus se u godini dana može ppovećati za dva posto

Serotonin podiže razinu BDNF-a i potiče rast neurona u hipkomapusu, što za posljedicu ima bolje psihičko zdravlje, stoji u studiji. Starenjem, hipokampus se smanjuje, čime se povećava rizik od demencije. No, ima nade. Čak i ako se u starijoj životnoj dobi odlučimo pokrenuti, to će se pozitivno odraziti na naše zdravlje. Studija provedena na Institutu Salk u San Diegu pokazala je da se kod osoba koje se kasnije u životu počnu baviti sportom, hipokampus u godinu dana poveća za dva posto. Što smo fizički aktivniji, to će nas dulje dobro služiti naše sive stanice.

Tu su još i endokanabinoidi – neurotransmiteri koju naše tijelo proizvodi kada je pod fizičkim opterećenjem. Po strukturi nalikuju THC-u iz marihuane, a time imaju i slično djelovanje na organizam. Na koncu, ne smijemo zaboraviti niti onaj sjajan koktel kojim nas priroda počasti svaki put kada se pokrenemo i dobro oznojimo, smiksan od dopamina, već spomenutog serotonina i oksitocina. Dopamin je hormon zaslužan za zadovoljstvo, oksitocin za jačanje veza među ljudima (naziva i hormonom ljubavi), a endorfin za ublažavanje bolova, prirodni morfij.

Endorfin se pojačano luči u norganizmu tijekom fizičke aktivnosti

Čovjek je društveno biće i socijalne veze ključne su za njegovo dobro psihičko stanje. Odlazak na grupni trening sjajan je način stvaranja poznanstava i prijateljstava. Naime, čak i oni introvertni među nama, pod utjecajem oksitocina, otvoreniji su za komunikaciju. Tijekom fizičke aktivnosti u organizmu se pojačano luči endorfin, baš kako i za vrijeme orgazma. To znači da je fizički umor – trčanje, aerobik, joge, boks, ples na svili ili duge šetnja, zaslužan da se osjećamo jednako fantastično kao i nakon seksa. Je li potreban još koji razlog da upravo sada obujemo tenisice?

Pročitajte i zašto je trčanje posljednjih godina najpopularniji rekreacijski sport u Hrvatskoj!

Autor: Slowage365.hr

Foto: Unsplash