Danas se obilježava Svjetski dan prevencije suicida. Ovaj dan obilježava se diljem svijeta radi podizanja svijesti u javnosti o sve većem problemu suicida među stanovništvom. Godišnje si u svijetu život oduzme gotovo milijun ljudi, a brojka se svake godine povećava. U Republici Hrvatskoj suicid je počinilo čak 566 osoba tijekom prošle godine.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova žene su počinile 118 suicida, a muškarci 448, to jest čak 3,8 puta veći broj. U dobnoj skupini od 0 do 25 godina bilo je 30 izvršenih suicida i još čak 115 registriranih pokušaja. Od svih policijskih uprava daleko je najveći broj izvršenih samoubojstava zabilježila PU zagrebačka, njih čak 152, dok drugo i treće mjesto dijele PU primorsko-goranska i PU osječko-baranjska, svaka sa po 43 izvršena samoubojstva

Udruga Životna linija zalaže se širenje svijesti o potrebi pojačane prevencije suicida u Republici Hrvatskoj. Djeluje na volonterskoj osnovi i pruža podršku suicidalnim i depresivnim osobama.

Svi koji trebaju pomoć mogu se obratiti na mail adrese udruge: info@zivotnalinija.hr ili pomoc@pomoc.hr.

„Naglašavamo da Hrvatska u odnosu na druge svjetske države ima razmjerno visoku stopu suicida i hitno joj je potrebna nacionalna strategija za nošenje s tim problemom“  izjavio je Tin Pongrac, predsjednik Udruge.

Podržite akciju paljenjem lampiona

Danas, 10. rujna 2020. godine volonteri Udruge Životna linija upalit će 566 svijeća (lampiona) na Trgu Petra Preradovića u Zagrebu u spomen na isto toliki broj osoba koje su tijekom prošle godine preminule počinivši suicid.
Pozivamo sugrađane i medije da svojim dolaskom u razdoblju od 17:00 do 22:00 sata podrže ovu akciju. Poštivat će se sve epidemiološke mjere!

Intimna ispovijest djevojke koja je preživjela pokušaj suicida

Bila sam u potpunoj tami; jezivom, bezizlaznom beznađu. To je stanje svijesti u kojem ne postoji smisao, nema budućnosti, a sadašnjost nestaje u pomračenju vlastitog uma. Nisam vidjela nikoga uza se, lutala sam, jecala, vikala, tražila malu zraku svjetlosti. Čula sam isključivo vlastite vapaje dok je oko mene vladala tišina. I putovala sam kroz tu tamu gotovo odsječenih nogu, ne znajući kamo idem i koji je krajnji cilj.

Osjećaj potpune samoće je bio beskrajno bolan. I to je putovanje potrajalo i s vremenom postajalo nepodnošljivo. Tijelo mi se sasvim iscrpilo i više nisam htjela putovati. Stizala sam polako, no sigurno prema cilju; uz zaključak da je moj cilj, a također i izlaz, bio smrt. Suočila sam se sa svojom sudbinom i odlučila je prihvatiti, no u onoj zadnjoj minuti života…

Pred tmurnim očima smrti začula sam glas i nastale su pukotine kroz koje se nazirala svjetlost. Nešto drugačije, privlačno. Osjetila sam svojevrsnu tjelesnu snagu i volju, želju, potrebu za nadom. Okrenula sam leđa smrti i dopustila dobroj duši da mi pruži ruku i izvede me iz tame. Dopustila sam si spoznati nešto ugodnije od vječnog mraka.

I s vremenom, uz mnogo truda, podrške i fokusom na ono pozitivno, pronašla sam vlastiti smisao i od tada, još uvijek danas i do kraja živim mirnim životom ispunjenim srećom u ljubavi. Niste sami.

Što vi možete napraviti?

– Ako poznajete nekoga ili ste sami depresivni, potražite pomoć i stručnu podršku.

– Ne okrećite glavu od ljudi, pozdravite nekoga, pitajte ga kako je, pomozite.

 

 

 

 

Tekst: Slowage365.hr

Foto: Udruga Životna linija